TEST RABLJENOG OPEL ANTARA Potrošnja joj je jedini pravi krimen

03.10.2017.

Opelov SUV dijelio je mehaniku s Chevrolet Captivom, isto kao i proizvodne trake u Južnoj Koreji. Izrada joj je stoga precizna, nudi dosta prostora i robustan dojam, ali i pasivnost u vožnji. Servisi ne bilježe veće probleme, a najveća zamjerka je potrošnja

Kako raste popularnost novih SUV automobila, tako se sve veći interes prelijeva na rabljene modele. Niti Opel Antara kao rabljena nema većih muka s daljnjom prodajom, čemu ide na ruku i tradicionalno dobra reputacija Opela kod hrvatskih vozača. Premda, malo tko zna da se Antara zapravo proizvodila u Južnoj Koreji, u tvornici iz koje je dolazila i svojedobno još prodavanija Chevrolet Captiva. Mnogima je to jamac veće temeljitosti i preciznosti u izradi, ali nekima, zbog imidža, ipak malo (bespotrebno) smeta. I platforma je jednaka kao u Captivi, ali i to je malo tko znao…


Premijeru je Antara imala u jesen 2005. godine, počela se prodavati 2006., a u jesen 2010. godine pokazan je redizajniran i tehnički i izvedbeno osjetno poboljšan model, koji se takav zadržao sve do kraja proizvodnje. Kakva je rabljena Antara? Prema riječima iz prve ruke, od jednog od najboljih Opelovih ovlaštenih servisera, s Antarom nema većih loših iskustava niti su, izuzev slinjenja ulja, zabilježeni kvarovi ili problemi koji se učestalo ponavljaju. Najviše je pritužbi zapravo, na nešto veću potrošnju 2,0-litrenog dizelskog motora, ugrađivanog do redizajna. Litra do dvije više od konkurencije doduše nije tako strašno, ali onome tko radi veliku kilometražu nije ni malo. Motor je i malo grublji u radu, posebno pri hladnom startu i jačem ubrzanju, ali je s druge strane trajan i izdržljiv. Proizvodila ga je talijanska tvrtka VM Motori. Poboljšan, 2,2-litreni motor uveden je 2011., nakon redizajna.

Sporadično se pojave primjedbe vlasnika na zazore u ovjesu, mutno staklo glavnih svjetala, na potrebu čestog mijenjanja žarulja, slabljenje amortizera, otkazivanja ponekog senzora ili gubitka pojedinih kristalića info zaslona, ali ne može se govoriti o učestalim pojavama. Antara se mnogima dopada i zbog robusnog izgleda, pa i dosta visokog položaja sjedenja. Interijer joj je još uvijek dosta moderan, u pravilu i dobro opremljen, ali treba znati da se obloge koje su najviše na udaru korištenja poput volana, rukohvata vrata ili ručice mjenjača, dosta brzo površinski istroše pa izgledaju neugledno i traže tapetarsku obnovu. Povratak u stanje novog nije skup, mjeri par stotina kuna. Zamjerke se mogu čuti i na dosta krutu plastiku, ali i sjedala od kojih se očekuje čvršće bočno držanje, posebno ako su u pitanju kožna.

Naginjanje u zavojima, tromi prebačaji težišta, relativno umorni automatski mjenjači i tek solidni ručni znaci su da Antara nije stvorena za brzu, već smirenu i komfornu vožnju. Osim verzija s prednjim postoje i izvedbe s 4x4 pogonom, ali zahtjevne offroad avanture ne treba tražiti. Tko sve to uvažava i redovito održava svoj „terenac“, imat će zadovoljstvo solidne vožnje trendovske klase, još uvijek dovoljno moderne, po umjerenoj cijeni.




Pretraga vozila





Video galerija